Wicca

Wicca je neopoganska moderna religija, postoji u raznim oblicima, a većini je zajedničko štovanje ženskog božanskog načela (Božice), i poštivanje prirode i prirodnih ciklusa.

Wiccani štuju Božicu (ženski aspekt) i Boga (muški aspekt),no Božanstva su samo metafora koja služi za pojednostavljivanje,oni u biti vjeruju u ono nešto savršeno što sve pokreće( božansvenu energiju). Bogovi nisu personalizirana sila kao u Kršćanstvu.Vjeruju da je čovjekova života energija (duša) spojena sa energijom svega što nas okružuje ,tako da je čovjek dio prirode i priroda dio čovjeka.


Ovo je amo reć,najsažetiji mogući opis Wicce da sad ne udavim dugim postom koji niko neće tit pročitat
Proučavam ovu religiju već skoro 2 godine premda se ne smatram wiccanom nego paganom jer ne slijedim baš slipo sve šta piše u knjigama nego tabam neki svoj put
Bilo bi lipo pronać kojeg istomišljenika ovde..

nisam istomišljenik , meni je ta wicca nešto kao ceremonijalno travarstvo

Pa..okružuje je slična aura ka i scijentologiju npr,al to je po meni totalno nepravedno. U onome šta si govoria o Taoizmu npr ima dosta dodirnih točaka s mojom religijom (premda ja to zovem "vjerovanje"). Tipična Wicca,baš ona Wicca iz knjige se ni meni ne sviđa nešto posebno,zato i jesam odlučila krenut od Wicce ali pronać neki "svoj put" tokom godina. Ni inače se ne volim nazivat wiccanom u društvu Baš sam se mislila oću li otvorit temu "Wicca" ili "Paganstvo" ali paganstvo je previše širok pojam

problem je što je to new age pa joj možda fali kredibiliteta ili filozofske podloge no uvažavam.

a što se poganstva tiče tu se zna i šta se i kako se štovalo i smatram da treba vratit stare bogove jer su oni temeljni iskaz autohtonog narodnog bića.

Da,to je to- nova je,tek je 50-ih nastala i zbog toga je niko ne doživljava ozbiljno,premda je ja smatram boljom nego šta je većina današnjih religija zato jer vraća čovika svojim pravim korijenima. Ostale religije vrte se većinom samo oko profita i nemaju veze s duhovnošću.
Jedno sam vrime bila zainteresirana za našu mitologiju ali me odbilo baš to šta u njoj ima previše bogova,a ja to ne volim. Cili život sam se nekako "tražila" i pronašla se u paganstvu. Nisam doživila nikakvo prosvijetljenje,samo sam doživila neku vrstu potvrde svih svojih dotadašnjih vjerovanja. Virujem u neku silu, nešto šta sve pokreće,neku neshvatljivu energiju koja je u nama i oko nas. Moj bog je priroda,jedino se njenih sila bojin i poštujen je. Otkad slijedin taj "stari put" osjećan se puno sritnije,našla san neki duševni mir,kako bi rekla...osjećan se ka da san nakon dugog lutanja ponovo došla doma,ako kužiš šta oću reć.